Svibor je u staroslavenskoj mitologiji bio bog svjetlosti, znanja, plodnosti i ratne pobjede. Nazivan je još i Svebor, Svevid, Sutvid, Svetovit, Svantovit...Izvor: Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1968.Spominju ga stari pisci Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Saxo Grammaticus. Prema tim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki vitez" od kojega su postali drugi bogovi gromovnik Perun, bog vatre Svarog (Svarožić), bog sunca Daboga (Dažboga), bog stoke Volos i druga božanstva. Najveći hram Sviboru nalazio se na sjevernom rtu otoka Rügen na obali Baltika, razoren 1168.
Glagoljica je slavensko pismo nastalo stilizacijom grčke kurzive oko sredine XI stoljeća. Kao autor glagoljice spominje se najviše Sv. ćiril, koji je ovo pismo upotrijebio za svoj prijevod crkvenih knjiga na staroslavenski jezik.
Glagoljica se javlja u dva oblika: obla i uglata. Pretpostavlja se da su se te osobine kasnije razvile. Najstariji hrvatski glagoljični spomenik, Bašćanska ploča, pokazuje umjerenu oblost, no uglata glagoljica specifični je hrvatski oblik glagoljice. Javlja se u Hrvatskoj počevši od XII st., najčešća je u primorskim krajevima (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.
Najveći procvat doživljava kod Hrvata u XIV i XV stoljeću. Iz tog su razdoblja najbrojniji i najljepši glagoljaški rukopisi (Vatikanski misal iz 1315 prema kojem je i oblikovan logotip programa Svibor).
Ministarstvo znanosti i tehnologije |
Engleski jezik |
Svibor početna stranica |
Pomoć |