SVIBOR - Radovi - projekt broj: 6-01-191

MINISTARSTVO ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE

Strossmayerov trg 4, HR - 10000 ZAGREB
tel.: (01) 459 44 44, faks: (01) 459 44 69
E-mail: ured@znanost.hr

SVIBOR

SVIBOR - Prikupljanje podataka o projektima u RH


Radovi objavljeni na projektu 6-01-191


Broj radova citiranih u CC: 0
Broj ostalih radova: 10
Ukupno objavljenih radova: 10


  1. Tip rada: Knjiga

    Naslov: Novija hrvatska estetika

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Izdavač: Hrvatsko filozofsko društvo
    Godina: 1991
    Broj stranica: 360
    Broj referenci: 428
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Knjiga obuhvaća razdoblje od oko 1850. do sredine dvadesetogstoljeća. Prvi dio studije opširnije tematizira određene problemei ulogu pojedinih autora: raniji nastanak realizma(protorealizma), pojava pluralizma (važnost A. Starčevića), nekiaspekti formiranja Moderne (psihologizam, uloga Lj. Dvornikovićai A. Bazale), te jedan poseban problem relacije "muzeji,umjetnost i povijest" kroz prizmu estetike P. Vuk-Pavlovića.Eseji (dio drugi): obrađuju nazore pojedinih autora: Kršnjavi,Kržan, Matoš, Lj. Babić, D. Čepulić, A. Haler i Krleža, uz jedanesej s grupom autora: utjecaj hrvatske Moderne u Bosni iHercegovini.
    Ostalo: Knjiga je 1993. godine nagrađena nagradom Republike Hrvatske"Bartol Kašić".

  2. Tip rada: Knjiga

    Naslov: Hrvatska filozofija u prošlosti i sadašnjosti. Zbornik iz 1968. godine

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Izdavač: Hrvatsko filozofsko društvo
    Godina: 1992
    Broj stranica: 281
    Broj referenci: 275
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Knjiga je zapravo dokument simpozija HFD-a pod istoimenimnaslovom održanim 1968. god. Prvi dio sadrži pod naslovom"Rasprave o pristupu" sukubljena stanovišta o potrebi proučavanjahrvatske filozofije. Drugi dio donosi neke nove sumarnehistoriografske zahvate (šire preglede): "Arhologiju hrvatskefilozofije", skotizam u Zagrebu 18. stoljeća, kratki povijesnipregled hrvatske estetike, o marxističkim kontroversama prvepolovice 20. stoljeća. Treći dio su prilozi o pojedinim autorimai problemima: o Maruliću, B. Benkoviću, Patriciusu, St. Gradiću, A. Petriću, Gj. Arnoldu, A. Bazali i P. Vuk-Pavloviću. Uvod uknjigu sadrži uzbudljivu historiografiju njenog nastanka.
    Ostalo: Priredio, predgovor i pogovor napisao dr. Zlatko Posavac

  3. Tip rada: Knjiga

    Naslov: Filozofski rukopisi 18. stoljeća u franjevačkim samostanima Slavonije

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Izdavač: Hrvatska Sveučilišna naklada
    ISBN: 953-169-009-X
    Godina: 1993
    Broj stranica: 280
    Broj referenci: 128
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Knjiga govori o istraživanjima iz 1966., 1967., i 1968., što ihje autor obavio u samostanima Slavonske Požege, Našica, Slav.Broda, Osijeka, Bača, Vukovara, Šarengrada, Iloka, Virovitice iCernika, te na desnoj obali Save, Plehana, Tolise, a kod BanjaLuke - Petrićevca. Dokumentirano je opovrgnuto uobičajneomišljenje kako u Slavoniji nije bilo višeg intelektualnogpregalaštva (osim npr Isusovaca u Požegi). Istraživanja susvojedobno bila senzacionalno otkriće nekoliko desetakapozamašnih rukopisnih kodeksa koji su zapravo zabilježenapredavanja na trienalnom visokoškolskom studiju filozofije(logika, metafizika i fizika), skotističke orijentacije. Podacisu dopunjeni prvenstveno kasnijim radovima o. Hoška i o. Cvekana.
    Ostalo: Knjiga je rezultat posebnog samostalnog projekta (ratnog) što gaje financiralo Ministarstvo znanosti za oblast i područje: 6-00,6-01, 6-02.

  4. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne, poglavlje III: Umjetnost i narod

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
    Broj: 33
    ISSN: 0350-2791
    Volumen: XVII
    Godina: 1991
    Stranice: od 5 do 80
    Broj referenci: 138
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Dok se uglavnom u historiografiji kao preokupacije hrvatske Moderne, kako umjetničke prakse tako i kritičko-teorijskih nazora, dakle i u estetičkom pogledu, smatralno najva-nijim karakteristika odrednice kao što su novost, novi stil, ljepota u smislu esteticizma, pshološka tankoćutnost, subjektivnost, impresija, intimno doživljavanje, emocionalnost, Stimmung, artizam., dotle "problem odnosa umjetnosti i narod" nije u prvi mah stajao u prvom planu; donekle je čak shvaćen kao nešto već minulo i prevladano. Međutim, upravo će problem odnosa nacije i umjetnosti iz latencije izbiti novom snagom i u novom svijetlu u samo središte pažnje, a ujedno sporova hrvatske Moderne početkom 20. stoljeća. Autor pri tome tijekom cijelo poglavlja, s osloncem na već iznesena obrazloženja u prethodnim poglavljima, argumentirano upozorava kako u "slučaju Arnold" nije riječ ni o kakvoj hrvatskoj "zalutalosti", već o živoj aktualizaciji, čak modernizaciji razmatranih problema, aktualziranih povijesnom zbiljom i misaonom pozadinom velikih mislilaca i umjetnika u europskim odnosno svjetskim razmjerima. Osporavanje Arnoldovih estetičkih, pa možda čak i filozofskih pogleda upravo se koncentrira u konflktu oko problema umjetnost i narod (umjetnost i nacija), koji se dijelom odvija paralelno s polarizacijom "starih" i "mladih", iako se te diferencijacije ni u kojemznačenju ne smiju postovjetiti. Vlastita gledišta izložio je Arnold u svojim programsko-teorijskim, tiskom objavljenim govorima što ih je držao kao predsjednik Matice Hrvatske 1902., 1903., 1904. godine, te navlastito još u zaključnom govoru i ove tematike 1909., pod naslovom "Jedinstvena hrvatska narodna kultura", koji neki nazvahu Arnoldovim "estetičkim testamentom". Arnold je, naime, zastupao tezu kako umjetnost imanentno mora nositi "narodno obilježje", te da nema prave umjetnosti ukoliko nije u sprezi s "dušom naroda", te da stoga treba biti "najvjernije ogledalo narodnog mišljenja i čuvstvovanje". Umjetnički "kozmopolizitam" smatrao je Arnold apstraktnim uvjerenjem da umjetnik mora ljubiti čovječanstvo u liku konkretnih povijesnih zajednica, tj. naroda, pa stoga i sam kao pripadnik određenog, dakle svog vlastitog naroda. Iz toga ne slijedi ksenofobičnost, nego harmoničko nadopunjavanje raznolikošću, koja se suprotstavlja- i u tome Arnold anticipativno dotiče probleme modernog svijeta - sivilu sveopće nivelatorske uniformnosti, što ide do negacije ne samo anroda, nego i osebnosti i osobnosti pojedinca. Tako umjetnik stvarajući umjetnost s "narodnim obilježjem" participira na ideji, no i na zbilji čovječanstva, po čemu tad umjetnina svagda izražava ono što je "za čovjeka najbitnije". Premda je Arnold sam eksplicite znao tu i tamo izraziti rezerve spram nekih oblika "modernizma" (posebice književnog naturalizma npr.) u načelu je bio vrlo tolerantan, zagovarajući primat vrijednosti umjetnine, a ne pripadnost ovoj ili onoj "školi". Međutim, žestina sukoba oko njegovih teza imala je osim načelne, također i političku pozadinu. Bilo je to više ili manje otvoreno respective prikriveno antihrvatstvo, što se ubrzo pokazalo kao točno podjednako na planu politike, estetike i umjetnosti još za Arnoldovog života, se nemilim ideološkim i praktičnim povijesnim reperkusijama tijekom cijelog, pa sve do samog svršetka 20. stoljeća. Teorijski nesporazumi kao i "argumenti" načelnih polemika protiv Arnolda, za života kao i u kasnijem omolovažavanju i osporavanju, proizlaze iz činjenice što se Arnoldove teze o imanentno nacionalnom karakteru umjetnosti nisu shvaćale ni tumačile kroz prizmu njegovih filozofskih pogleda i ptrebnog pripadnog filozofijskog kategorijalnog aparata (prema spisima "Etika i povijest", "Psihologija", zatim prema rektorskom govoru Filosofija, prirodne nauke i socijologija; Riječ u prilog metafizici, pa onih, koji tematiziraju odnos vjere i umjetnosti, te također izuzetno aktualne teme odnosa znanosti i umjetnosti - o čemu će još biti govora u posebnim poglavljima). U tom pak horizontu i pored moguće i potrebne kritičnosti spram Arnoldovih pogleda, te slaganja ili neslaganja s nekim aspektima njegovog tradicionalizma, ipak Arnoldove ključne teze o umjetnosti korespondiraju tezama mislilaca formata kakvi bijahu Hegel, Dilthey, Nietzsche i Heidegger pa i autora kao što je Camus. Upravo iz šire teorijske, navlastito filozofske novije hermeneutičke metodologije interpretiranja ne može se Arnolda - kao estetičara!- ubuduće naprosto diskvalificirati kao "konzervativnog" pripadnika grupe "starih", nego ga upravo iz cjeline njegovih napora u okviru filozofije umjetnosti reinterpretirati kao legitimnog estetičara Moderne u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća.
    Ključne riječi: umjetnost, narod, nacija, individualnost, čovječanstvo, povijest, politika, ideologije, jugoslavenstvo, hrvatstvo, kultura

  5. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne, poglavlje IV: Umjetnost i znanost

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
    Broj: 35
    ISSN: 0350-2791
    Volumen: 15
    Godina: 1992
    Stranice: od 101 do 140
    Broj referenci: 102
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Tekst pod navedenim naslovom ovdje kontinuira ranije započeta ekstenzivna monografsko-historiografsko-interpretivno-kritička i hermeneutička istraživanja estetičkih nazora Gjure Arnolda. Četvrti dio koncentrira se na specifičnu tematiku odnosa umjetnosti prema znanosti (no i obratno), što je Arnold prepoznao kao teorijski važan i povijesno aktualiziran problem, podjednako za Arnoldu proteklog 19. i njemu tada tek nadolazećeg 20. stoljeća. Razmatranje se satoji od pet poglavlja. Autor u prvom upozorava čitatelja kako do trenutka dok Arnold nije otvoreno povezao estetičke probleme s problemima nacionalne kulture, doslovce se zauzevši za njihov hrvatski karakter, učinivši to institucionalno, dotle gotovo i nije bilo nekog naročitog interesa za estetičke nazore Gjure Arnolda. Od tog trenutka dalje sva estetička izlaganja Gjure Arnolda, čak i sasvim teorijskog karaktera, izazivaju pažnju; uz pristalice, imaju i mnoge žestoke protivnike. Tako su protivnici Arnolda, i temu odnosa umjetnosti prema znanosti, s pozitivističkih pozicija, jednostavno proglasili- apsurdnom. U drugom poglavlju izložen je Arnoldov kritički pogled na onda netom minulo 19. stoljeće, koje je, ističe Arnold, sebe pobjedonosno nazivalo "prirodoznanstvenim". Teze su izložene u Arnoldovom nastupnom rektorskom govoru 1891-1900., u kojemu on smatra da 19. stoljeće ne može biti označeno jednoznačno, nego je prošlo kroz tri faze: filozofsku, prirodoznanstvenu i sociologizirajuću. dominaciju znanosti uz degradaciju filozofije Arnold kritizira kao načelno-teorijski, dakle filozofski neutemeljeni pozitivizam. Arnold ne previđa negativne reflekse pozitivizma unutar same znanosti, koja bez filozofije bugu cjelovitost raspadajući se u specijalizirana područja, dok istovremeno na estetičkom planu povođenjem za triumfalizmom znanosti umjetnost gubi svoju specifičnu zadaću. Budući da su kategorije istine i ljepote, ne kao ideje, nego kao ideali determinatorne za svoja područja, tj. znanost i umjetnost, otud po Arnoldu slijedi da krizu oba područja, kao i kulture uopće uvjetuje - kriza ideala. U svom rektorskom govoru Arnold je iz dignoze 19. stoljeća otvorio i teorijski zapravo postavio problematiku koju će razraditi nekoliko godina kasnije pod preciznim naslovom "Umjetnost prema znanosti". Aporiju Arnold vidi kao moguću vezu kategorija istine i ljepote odnosno njihove disparatnosti. Kako u oba slučaja nije moguće mimoići problem primata sadržaja ili oblika to ta razmatranja čine podlogu trećeg poglavlja kao ekspoziciju naslovne teme ukolio se predpostavi platonička identifikacija istine i ljepote. Kritizirajući oba ekstremna slučaja, fovoriziranja sadrćaja na račun forme (po Arnoldu idealisti, racionalisti itd.), no i obratno, primat oblika nad sadržajem (=idejom respective idealom), u slučajevima empirista, materijalista (!) itd. Arnold se zauzima za jednakomjernost: ideja mora prožimati oblik, kao što sadržaj također mora dobiti svoju adekvatno osjetilno izraženu formu. Međutim, kako znanost, koja je sustav općenitog znanja, operira zakonima, pojmovima i apstrakcijama, to je izgleda svaka korespondencija znanosti spram umjetnosti nemoguća usprkos zauzimanju za načelnu ravnotežu odnosa oblika i sadržaja svakog područja. Četvrto poglavlje ovog teksta izlaže završne stavove rješenja iz Arnoldovog razmatranja odnosa umjetnost prema znanosti. Ključ čine definiranja pojma ljepote, za koju je već od ranije poznato kako Arnoldu determinira umjetnost. Što je dakle ljepota? "Ljepota se imade smatrati simbolom duševnosti i ćutilnosti (=osjetilnom) manifestacijom idealnosti", čime Arnold stvara temelj zaključku: "da umjetnik prikazuje i izriče ono česa znanosti pojmovnim govorom ne bi nikad prikazati i izreći mogla", te soga odnos umjetnosti prema znanosti nije hijerarhijski, nego 'znanost' i umjetnost skupa podaju tek podpunu sliku teoretičkoga duha". U petom poglavlju ovdje izloženih Arnoldovih teza prosuđuje se karatker i domet njegovih spoznaja. Arnoldovo uočavanje problema zajedno s rješenjem nije bilo tek pokušaj pomirenja stava u sukobu "starih" i "mladih" na razmeđu 19. i 20. st., nego i uspješno razračunavanje s površnošću agresivnog pozitivizma. Pa premda je Arnold u svojoj biti ostao tradicionalist (rektorski govor ima podnaslov "Riječ u prilog metafizici") njegovo mišljenje nije samo stvar povijesnog trenutka niti historiografskog pogleda unatrag, nego je prožeto s vrlo zanimljivim i u mnogo bitnih momenata relevantnim projekcijama za 20. st. U Hrvatskoj je imao ne samo štovatelja nego i sljedbenika (Pavao Vuk-Pavlović), a u europskim se razmjerama 'Arnoldov skroman i jednostavan rad poklapa s nekim važnim rezultatima filozofskog mišljenja 20. stoljeća; može ga se, no i mora u nekim ne baš sporednim stvarima, iako ne u sustavnom uspoređivanju, ali zato ipak u pojedinim važnim analogijama dovesti u relaciju s tezama tako velikih imena kao što su Friedrich Nietzsche, Edmund Husserl i Martin Heidegger.
    Ključne riječi: umjetnost, znanost, razum, čuvstvo, ideje, ideali, pozitivizam, filozofija, genij, svjetnazor, cjelovitost, duševnost

  6. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne, poglavlje V: Umjetnost i vjera

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
    Broj: 37
    ISSN: 0350-2791
    Volumen: XIX
    Godina: 1993
    Stranice: od 115 do 167
    Broj referenci: 89
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: U petom dijelu monografske studije o estetici Gjure Arnolda interpretativno je prikazana i kritičko-problematski razmatrana jedna njegova kraća rasprava pod naslovom u obliku pitanja: 'Može li umjetnost zamijeniti vjeru?' Dok se tematiziranje odnosa Umjetnos i znanost tijekom 19. i 20. stoljeća smatra važnom i samorazumljivom estetskom zadaćom, pa je aktualna i danas, dotle se bavljenje problemom odnosa vjere i umjetnosti već Arnoldu prigovaralo kao zastarjelo i preživjelo te - između ostaloga i zbog toga - Gjuru Arnolda i njegove nazore kvalificiralo ne samo konzervativnim nego i promašenim. Zato se uvodno, prije izlaganja i diskusije Arnoldovih rješenja, načelno ukratko apostrofira moguća dilema oko teorijsko-filozofskog legitimiteta relacioniranja vere i umjetnosti s upozorenjem kao baš u Arnoldovo doba ono ima povijesno-epohalni aktualitet; to je vrijeme kad su temelji zapadnoeuropskog religijskog svijeta uzdrmani ("Bog je mrtav"), a sama umjetnost doživljava svoje prezrelo dekadentno bujanje, da bi postupno zapadala u sve dublju i dublju krizu koja traje do danas. Drugi metodološko-historigrafski aspekt prilaženja naznačenoj temi osvrće se na uvođenje problema u estetički horizont rasprava pisanih nacionalnim, hrvatskim jezikom. Dakako, apostrofirana tematika prisutna je i u hrvatskoj estetici trajno već od velikih opusa hrvatskih mislilaca renaissance pa dalje, ali te su rasprave pretežno pisane prvenstveno latinskim ili pak talijanskim jezikom. Kao estetički predmet interesa u teorijski obzor hrvatskim jezikom pisanih razmišljanja ulazi eksplicite zapravo sredinom 19. stoljeća. Zato su na nekoliko konkretnih (skromnijih) tekstova historigrafski fiksirani momenti načina postavljanja i rješavanja problema zadane relacije. Upozoreno je pritom na u hrvatskojh estetici druge polovice 19. sto. posebnu vrijednost nekih tekstova I. Kršnjavog. Cijeli taj metodološko-historigrafsko-teorijski kompleks ima za Hrvatsku, osim svoje filozofske, još i širu, opću kulturno-povijesnu važnost. Težište pak na filozofsku razinu razmatranja podignutog postavljenog pitanja Arnoldove rasprave 'Može li umjetnost zamijeniti vjeru' - iako uvažava psihološke, sociološke i dakako metafizičke momente- počiva na teorijskim i "praktičnim" pretpostavkama, tj. na umjetničkom fenomenu i manifestnim tezama 'esteticizma'. Upravo iz činjenice što Arnold ne previđa povijesnu nazočnost esteticizma izvire povijesno-epohalni aktualitet njegove rasprave, budući da je upravo tijekom druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća esteticizam uzimao sve više maha s pretenzijom da umjetnost odnosno ljepotu postavi kao najviši princip odnosno najvišu vrijednost. Arnold taj problem razmatra na tri konkretne povijesne paradigme, tri velika imena (Wagner, Goethe, Nietsche), čiji stavovi počivaju iznijansirano na tri različita doktrinalna usmjerenja konkretnog odnosa vjere i umjetnosti. Arnold pak svoja razmatranja vodi prema odgovoru da umjetnost ni u kom slučaju ne može zamijeniti vjeru. Za razliku spram Hegelova rangiranja odnosno stupnjevanja (umjetnost, religija, filozofija) kod Arnolda se iznad klasične trijade istine kao sfere razuma i uma (znanosti odnosno filozofije), zatim ljepote kao sfere ćutilnog i čuvstvenog (tj. umjetnosti), te dobrote kao sfere volje (morala i etike) nalazi vjera (Arnold ne kaže - teologija!); vjera, koja sva navedena područja prožima, orijentira i ujedno je njihov sistematski princip, jer samo vjera, po Arnoldu, otvara i omogućuje smisaono-suvisli pogled na univerzalnu beskonačnost kozmosa. Završno poglavlje ovog dijela u izlaganju Arnoldovih estetičkih shvaćanja uz stanovite kritičke objekcije sadrži također i razmatranja nekih implikacija i konsekvencija njegovih teza, s napomenama o mjestu i o refleksima njegovih nazora u sklopu novije povijesti hrvatske estetike.
    Ključne riječi: umjetnost, vjera, esteticizam, l'art pour l'art - izam, realizam, moral, etika, filozofija, istina, dobrota, ljepota, čovjek, potpuni čovjek, znanost, svijetonazor, duševnost,

  7. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Rana recepcija estetike Benedetta Crocea u Hrvatskoj

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Filozofska istraživanja
    Broj: 37
    ISSN: 0351-4706
    Volumen: 13
    Godina: 1993
    Stranice: od 115 do 167
    Broj referenci: 21
    Jezik: hrvatski
    Ključne riječi: moderna, doživljaj, roman, književnost, izraz, umjetnost kao izraz

  8. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Jezik i estetička terminologija

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Filozofska istraživanja
    Broj: 51
    ISSN: 0351-4706
    Volumen: 13
    Godina: 1993
    Stranice: od 8940 do 9090
    Jezik: hrvatski
    Ključne riječi: struka, nazivlje, jezik, ideologizacija, nacija, hermeneutika, predodžba, osjet, čuvstvo, kip, zdanje, zgrada, zagađivanje-zatrovanost, etničko čišćenje, genocid

  9. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne; Uvod: I. Estetičke premise u raspravi "Etika i povijest" II. Psihologija i estetika
    Časopis: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
    Broj: 31
    ISSN: 0350-2791
    Volumen: XVI
    Godina: 1990
    Stranice: od 79 do 118
    Broj referenci: 91
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: O Gjuri Arnoldu (1853-1941) napisan je priličan broj članaka koji su posvećeni njegovoj djelatnosti kao sveučilišnog profesora i pedagoga, no također i kao književnika, dok su o Arnoldu kao filozofu napisane i dvije manje sustavne monografije. O Arnoldu kao estetičaru nema međutim opširnijih specijalnih studija. Budući da se Arnold, ne svagda baš uspješno i u svemu sretno, javljao i kao pjesnik, au konfliktima se umjteničkih struja odnosno programa na razmeđu 19. i 20. st. nasuprot "mladima" našao na čelu tzv. "starih", s očitim se nesporazumima oubičajilo nekričke ocjene (ranije jednim dijelom pozitivne, kasnije pretećno negativne) iz povijesti književnosti vrlo neselektivno i gotovo paušalno prenosti na Arnoldova esteička teorijska shvaćanja u cjelini. Ovaj rad nastoji dati ekstenzivni prikaz i kritičku interpretaciju cjeline Arnoldovih estetičko-filozofijskih nazora ukazujući na njihovu relevantnost u okvirima razdoblja Moderne i otvaranju nekih važnih aspekata estetičke problematike 20. stoljeća, trudeći se oko metodološkog inoviranja pristupa zadanom predmetu istraćivanja, te točnije, istinitije, što će reći adekvatnije prosudbe i cojene Arnoldovog estetičkog rada. Zamišljen kao monografska studija ovdje objavljen tekst sadrži samo uvod i prva dva poglavlja. Uvodni dio nastoji u konkretnoj građi povijesti hrvatske umjetnosti fin de sieclea, te razmeđa 19. i 20. st., naći elemente uporišta za razumijevanje Arnoldovih estetičkih nazora pokušavši u pluralizmu "izuma" Moderne iz kvalifikacije la belle epoque povijesno aktualiziranu činjenicu za reafirmaciju prethodnim razdobljem književnog realizma-naturalizma negirane ljepote kao estetički relevantne kategorije, koja je za Arnoldova shvaćanja konstitutivna u svom tradicionalnom značenju. U slijedećem (zapravo prvom) poglavlju razmotreno je fragmentarno početno zauzimanje polaznih stavova estetičkog herbartizma u mladenačkoj Arnoldovoj raspravi "Etika i povijest" iz 1879., što su dosad previđali i propustili registrirati komentatori Arnoldovih nazora. Nakon te prve faze posebnim je (drugim) poglavljem ovdje još kritički raspravljena uloga Arnoldovog školskog priručnika "Psihologija" (prvo izdanje 1893) u sklopu psihologizma Moderne zajedno s funkcijom pojmova "duše" i "estetičkog čuvstva" kao dvaju specifično eksponiranih u sklopu ostalih karakterističnih estetičkih kategorija razmeđa 19. i 20. stoljeća, pa stoga posebice i hrvatske Moderne.
    Ključne riječi: fin de siecle, la belle epoque, stari i mladi, estecizam, ljepota, formalizam, praktična filozofija, sloboda stvaranja, etika, volja, povijest, psihologija, čuvstvo, sadržaj, forma, duh, duša, razum


  10. Tip rada: Rad u časopisu

    Naslov: Gjuro Arnold kao estetičar u kontekstu kontroverza hrvatske Moderne, VI. Zaključak

    Autori:
    Posavac, Zlatko (38322)
    Časopis: Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine
    Broj: 39
    ISSN: 0350-2791
    Volumen: XX
    Godina: 1994
    Stranice: od 271 do 223
    Broj referenci: 66
    Jezik: hrvatski
    Sažetak: Općenito se ne bi moglo reći da je Gjuro Arnold u hrvatskoj kulturnoj povijesti prešućen i zaboravljen. O njemu su napisane, za prilike u Hrvatskoj dosta rijetko, čak dvije monografije kao samostalne knjige; spomenut je i obrađen (doduše na različite načine) uvijek u svim domaćim encikopedijama i leksikonima, o njemu je napisano mnoštvo članaka i prikaza u kojima se o njegovom radu i kao pjesnika i kao pedagoga i kao filozofa govori u mnogo slučajeva sasvim pozitivno, često prepohvalno, a s druge strane prekritički sve do posve negativnih i posprdnih prosudbi. Pa ipak je Arnold, a ovdje prije svega imamo na umu njegovu filozofsku djelantos, usprkso davnoj izuzetno afirmativnoj monografiji prof. dr. P. Vuk-Pavlovića, nekako marginaliziran, gurnut u pozadinu i ne baš uvažavan. Međutim, ako se u fokus interesa stavi jedan poseban aspekt Arnoldova filozofskog mišljenja, tj. estetička tematika i problematika, onda nije teško naći odgovor na "uzroke" i "razloge" zapostavljanja ili čak ironiziranja njegova rada. Krivnju za to snosi u prvom redu povijest hrvatske književnosti koja je svoj način promatranja i prosuđivanja stanovitog tradicionalističkog njegovog pjesništva, njegove pripadnosti "starima" i "konzervativnima" u sukobu "starih" i "mladih" za vrijeme tzv. hrvatske Moderne (od cca 1890. do cca 1910), prenijela naprosto insuficijentno i sterilno, te dakako posve neopravdano i nedopustivo iz sfere književnopovijesne historigorafije na estetičko-filozofski plan. K tome valja dodati kako su tzv. "naprednjaci" zajedno s tzv. hrvatskim "liberalima" zauzeli a priori negativistički stav spram Arnoldova liberalnog konzervativizma i deklarirane religioznosti (katoličke i filozofske). Međutim, ako se na estetička naziranja Gjure Arnolda primijene adekvatne, predmetu razmatranja razinom dorasele adekvatne interpretativne metode filozofijskog razumijevanja i ako ih se razmotri komparativno u europskom kontekstu, Arnoldovi estetički nazori pokazuju se u sasvim drugačijem liku od "uobičajenog" (bolje reći nametnutog): pokazuju visok rang poznavanja problema zajedno s procesualnom razinom meditacije i diskurzivnih dometa, punu suvremenost (modernost!) u nekim važnim, fundamentalnim imenima novije i njemu suvremene europske misli. Nadalje, u primjeni adekvatne, inovirane metodologije i pristupa bez predrasuda (navlastito onih ideoloških, no i onih u formi estetičko-umjetničkih koncepcija i "programa") otkriva se kako je Arnold u Hrvatskoj, osim svojih pravih ili s nerasporazumom vjernih sljedbenika, imao izuzetno velik utjecaj na shvaćanje kulture i umjetnosti slijedećih generacija: pozitivan, bez obzira je li se radilo o pravom razumijevanju Arnoldovih propozicija; to, naime, znači da taj utjecaj nije bio samo negativan, nikako samo negativan, kao što se na tome insistiralo desetljećima u nekim krugovima ili čak kod nekih autora posebice. Donedavno marginaliziranje, zanemarivanje i čak podcjenjivanje Arnolda kao estetičara bio je ujedno pokazatelj općenite insuficijencije poznavanja i marginaliziranja hrvatske estetika kao takve, čak i negacije njene vrijednosti, nu također i smisla istraživanja njene faktične i povijesne, ali i filozofske važnosti odnosno njenih dometa. To je ujedno bio signum faktičkog umrtvljenog i (ili) anuliranog istraživanja na tom planu. Intenzivno i ekstenzivno istraživanje hrvatske estetičke misli na "slučaju" Arnold demonstrira time kako ga sada vidimo u novom svjetlu, te kako ga sada produđujemo, inovirano i modernizirano, da je Arnold kao estetičar s novom interpretacijom samo primjer kako su veliki pomaci učinjeni u novije vrijeme na planu povijesti hrvatske estetike; no isto tako koliko su takva pomicanja i estetičke, filozofijske interpretacije, te ubuduće na mnogim presudnim točkama hrvatske povijesti kulture, filozofije i umjetnosti još uvijek ne samo tek mogući nego upravo urgentno ptrebni; teorijski, a i praktički postulativni.
    Ključne riječi: povijesni kontekst, reinterpretacija, revalorizacija, omalovažavanje, precjenjivanje, ideologija, stari, mladi, tradicionalisti, naprednjačtvo, ideologizacija, jugoslavenstvo, hrvatska kultura, nacija, modernost, komparacije


MZT Engleski jezik SVIBOR Abecedni popis Složeno po šifri projekta Složeno po ustanovi projekta Pretraga Pomoć
Ministarstvo znanosti
i tehnologije
Engleski
jezik
Svibor
početna stranica
Abecedni
popis
Složeno po
šifri projekta
Složeno po
ustanovi projekta
Pretraživanje Pomoć

Informacije: svibor@znanost.hr